Tjedni časopis o filmu i bliskim umjetnostima

Pregrada ON LINE

Orgulje

Orgulje Izrađene su još davne 1766 godine u Mariboru u radioni Simona Ottonitschera, jednog od najpoznatijih slovenskih baroknih majstora. Prvo su bile postavljene u crkvi u Vinagori, dok su u sopoćku crkvu preseljene 1938. godine. Na stražnjoj strani nalazi se napisana godina 1767, a pretpostavlja se da su tada orgulje obojane ružičasto-modrom imitacijom mramora.

U početku postojala su dva mjeha, od kojih je jedan kasnije preuređen u magazin. Tlačenje je u početku bilo pomoću remenja, kasnije ručnom polugom, a danas nakon renoviranja na strujni pogon.

Sadrži šest registara i to: Coppel 8, Principal 4, Flauto 4, Qctava 2, Quinta1 1/3, Superoctav 1.

Prilikom evidentiranja 1974. godine u zračnici je pronađena izvorna cedulja sa slijedećim tekstom:"Simon Odonischer orgell Macher in Marburg hat dises werkh gemacht in Jahr 1766".

Na zaklopcu se nalazi tekst:"1766. Delana jesu vu Marburgu orgula ova stara leta 1766. Ovo spoznaje Georgi Milyan (org.1820?)".

Evidencijom Na orguljama straga nalazi se godina 1767, vjerojatno godina bojadisanjaiz 1974. godine orgulje su svrstane u spomenik kulture prve kategorije.

To je bio i glavni razlog što su 2001. godine upravo te orgulje predložene za restauraciju.

Rekonstrukcija i restauracija povijesnog pozitiva u kapeli Sv. Mihovila Arkanđela završena je početkom 2004. godine i zaključena svečanom Svetom misom, kolaudacijom i blagoslovom orgulja.

Obnovu su obavili vrhunski stručnjaci zagrebačke Umjetničke radionice Heferer, prve hrvatske gradione orgulja, osnovane 1849. u Grazu, koja se odlikuje velikim iskustvom u gradnji i restauriranju povijesnih orgulja.

Radove je financiralo Ministarstvo kulture, Županija Zagorsko-krapinska i Grad Pregrada.

Umjetnička radionica Heferer izradila je orguljašku klupu koju je donirala vjernicima Sopota.

Osim za liturgijske potrebe pozitiv će služiti i za koncerte tako da je prvi koncert s glazbom baroknih majstora održan 24.9.2004. godine u okviru koncertnog ciklusa Orgulje Heferer.

 

Zdravko Bedeniković